Živimo u društvu koje nas predstavlja mladost kao najpoželjnija država: To vidimo na televiziji, u oglašavanju, u filmovima ...
Okruženi smo modelima koji nas upoznaju s lijepim i mladim ljudima pa na kraju konzumiramo vitaminske komplekse, kreme za lice i kozmetičke operacije kako bismo pokušajte se pretvarati da smo neko ko nismo.
I sve to u fizičkom, jer je u psihološkom situacija nešto teža. Starenje je neizbježno, ali moramo sazrijeti.
Šta sazreva?
Sazrijevanjem smo mogli razumjeti mnoge stvari: fruktificirati, evoluirati ... Međutim, definicija koja nam može puno poslužiti kao input je rasti u godinama i rasuđivanju. To su 2 različite stvari:
1) S jedne strane možemo razgovarati hronološka zrelost, odnosno protoka vremena, rođendana. Međutim, ova vrsta dospijeća ne podrazumijeva drugu vrstu koja je:
2) Psihološka zrelost: Ova zrelost rezultat je razmišljanja. Mnogo puta koristimo izraz "za sazrijevanje ideje". Šta to znači? Da moramo meditirati ili razmišljati o nekoj ideji.
Stoga, zrelost nije prirodno biološko osvajanje. Rezultat je razmišljanja i vježbanja volje.
Život nije ono što nam se događa, već ono što radimo sa onim što nam se događa, shvaćajući "činjenje" kao razmišljanje, emocionalno iskustvo i radnju koja slijedi iz prethodnih.
Sazrijevanje je kontinuirani tranzit. Sazrijevamo ako radimo na tome da integriramo pozitivna i bolna iskustva koja nam život donosi.
Transkript intervjua sa Aleks Rovira en http://www.cuatro.com