Kao što već znamo, sva živa bića na svijetu nisu samo sposobna, već moramo i disati. Nešto je vrlo važno očuvati život, i bez obzira jeste li čovjek, vodozemac, životinja ili biljka, trebat ćete, na ovaj ili onaj način, apsorbirati kisik.
Plućno disanje je srednje do koje ljudi, a takođe i većina životinja, dobivaju kisik potreban za boravak co životu. Udišemo i izdišemo plinove okoline naduvavanjem pluća. Fotosintetsko disanje je ono što znamo kroz biljke koje nakon što ga izvrše generiraju dio kisika koji nam je potreban za život.
Kožno disanje je u međuvremenu namijenjeno raznim vrstama vodozemaca i anelida. A poznat je kao proces kojim plinovi prodiru u unutrašnjost kože i omogućuju apsorpciju kiseonika. Kroz ovaj post naučit ćemo još nekoliko stvari o ovoj vrsti disanja; Koje su životinje ili vrste koje ga mogu imati, kako djeluje i koje su glavne karakteristike disanja kože.
Koja je vaša definicija?
Kao što smo već spomenuli, ovo je vrsta disanja kroz kožu koja se javlja kod većine vrsta vodozemaca, anelida i nekih iglokožaca. Za ovu vrstu disanja važno je razlikovati tjelesni pokrivač koji konfigurira respiratornu strukturu. Koža sa svoje strane, koja je sredstvo kojim će se odvijati plinovita izmjena, mora biti tanka, dobro vlažna i istovremeno navodnjavana okolinom dotične životinje.
Ova izmjena plinova kojom se ovaj postupak provodi provodi se kroz epidermu, sve dok je vanjska kožica dobro navlažena.
Životinje koje su sposobne za kožno disanje uglavnom žive u vlažnom okruženju ili u vodenom okruženju, jer će to disanje biti učinkovito samo u tim sredinama.. Neke životinje koje imaju ovu vrstu disanja su meduze, anemone, krastače i žabe, gliste i nekoliko drugih.
Kako se vrši disanje kože?
Kožno disanje, zajedno sa škržnim, dušničkim i plućnim disanjem, jedna je od četiri vrste disanja koje životinje mogu razviti. Ovaj dah se daje u trenutku kada odvija se plinovita razmjena kože ili određenih područja kao što su usne šupljine ili unutarnje šupljine koje, kada se napune vodom, čine takozvana vodena pluća.
Vodozemci, kad prođu kroz fazu punoglavca, imaju sposobnost disanja pod vodom kroz škrge koje posjeduju samo u ovoj fazi svog razvoja.
Jednom kad imaju sazrele škrge počinju nestajati a vodozemci razvijaju pluća koja im omogućavaju disanje na kopnu. Unatoč tome, sposobni su izvršiti kožno disanje, jer imaju vrlo tanku epidermu, kao i dermis koji je dobro vaskulariziran i što im omogućava da kiseonik pronose kroz tijelo kroz krv.
Koji su faktori koji moraju postojati da bi se ono odvijalo?
Da bi se ovaj postupak mogao efikasno provesti, važno je da životinja ima propusnu i tanku kožu, koja omogućava pristup kisika tijelu kroz krv. Ljudi i većina životinja nije u stanju izvršiti ovu vrstu disanja s obzirom da je njihova koža puno deblja nego što je potrebno, au nekim slučajevima i suviše tvrda da bi se postiglo kožno disanje.
Koža životinje mora imati velik udio površine u dodiru s vanjom i nisku metaboličku aktivnost. Na osnovu toga, kod nekih vodozemaca koža ima male bore koje im omogućavaju da povećaju izloženu površinu kako bi razmjena gasova bila efikasnija.
Ako govorimo o slučaju vodozemaca, disanje kože pokriva samo 2% dolaska kisika koji se stvori, dok kod šišmiša, obično poznatih kao šišmiši, ovo disanje pokriva 20% kisika koji primaju, jer je njegova koža prilično opsežan i tanak i pokriva torakalne udove, stoga je količina izložene kože maksimalna.
Zanimljiva je činjenica da se kod većine životinja koje imaju ovu vrstu disanja ono javlja kao dio dva udisaja. Kao u slučaju vodozemci i šišmiši, da iako mogu vršiti kožno disanje, posjeduju i plućno disanje.
Kožno disanje kod različitih vrsta
Danas postoje vrste kojima nedostaju pluća, ali još uvijek mogu disati kroz ovo disanje. U isto vrijeme postoje vrste koje ga uzimaju kao nadopunu drugom dahu, jer su sposobne oba provesti kako bi preživjele. Sada ćemo znati kako se vrši disanje kože kod različitih vrsta.
Vodozemci
U većine vodozemaca koža je prilagođena za ovu vrstu disanja, a i većina njih nemaju pluća koji im omogućavaju da udahnu druge vrste. Ako uzmemo za primjer ironično pozvani pulsni daždevnjak Možemo vidjeti da ovoj vrsti vodozemaca u potpunosti nedostaju pluća; Međutim, klasificiran je kao najbrojnija vrsta daždevnjaka na zemlji.
Dok su vodozemci potpuno uronjeni u vodu, disanje se odvija kroz njihovu kožu. Ovo je porozna membrana pomoću kojih se zrak može širiti i premještati iz krvnih žila u sve što ih okružuje.
Postoje i slučajevi vodozemaca koji dišu škrge, kao i postojanje tzv pustinjske krastače koji imaju suhu kožu. U ovim slučajevima ova vrsta disanja je neizvodljiva.
Sisavci
Sisavci su uglavnom endotermne vrste, poznate i kao toplokrvne. Te životinje imaju veći metabolički kapacitet od onih koje nazivamo hladnokrvnima.
Isto tako, koža ovih životinja, kao što je već spomenuto, prilično je tvrd organ i u nekoliko slučajeva masna, što kod većine sisara ne dopušta dah na koži je održiv. Međutim, postoje neki koji su to sposobni provesti, ali oni zapravo čine mali postotak stanovništva.
Šišmiši su sposobni uzeti 20% kisika potrebnog za preživljavanje kroz kožu, dok su ljudska bića sposobna apsorbirati samo 1% kisika potrebnog za njihov opstanak, što im ne bi omogućilo preživljavanje samo s ovom vrstom disanje.
Reptili
Budući da je njihova koža gotovo u potpunosti sastavljena od ljuskica, sposobnost gmazova da izvrše ovu vrstu disanja znatno je smanjena. Kako god, između vaga može doći do razmjene plina, ili u onim područjima gdje je gustoća vaga manja.
U tim periodima podvodne hibernacije neke kornjače ovise o disanju kože oko kloake kako bi preživjele taj period.
S druge strane, neke morske zmije sposobne su izvršiti kožnu izmjenu plinova kako bi upile oko 30% kisika koji je njihovom tijelu potreban za preživljavanje. To im postaje neophodno ako trebaju zaroniti u vodu. To mogu učiniti smanjenjem količine krvi koja opskrbljuje pluća i usmjeravanjem ka opskrbi kapilara u koži.
Riba
Ova vrsta disanja također pronalazi mjesto raznim vrstama riba širom svijeta, bilo da su one morske ili slatkovodne. Što se tiče disanja, kao što već znamo, ribe zahtijevaju isključivo škrge. Međutim, postoje neke ribe koje su sposobne izvršiti ovo disanje i koje mogu apsorbirati između 5 i 50 posto kisika potrebno im je za preživljavanje kroz kožu. Naravno, sve će to ovisiti o vrsti okoliša, temperaturi i ribi u pitanju.
Na primjer, za ribe koje uzimaju kisik iz zraka vrlo je važno dobro disanje kože. Kod ovih vrsta zrak koji se upije kroz kožu može postati 50% onoga što je potrebno za život. Kod ove vrste poznate su ribe koje skaču i koraljne ribe.
Echinoderms
Na ovom području možemo naći ježeve koji pripadaju ovoj porodici i nalaze se u dubinama. Posjeduju brojne igle koje su njihove sredstvo odbrane protiv grabežljivaca, a sposobni su disati kroz škrge, a također i kroz kožu.
Slično tome, morski krastavci također mogu izvršiti ovo disanje. Iako neki od njih imaju neke cijevi koje im omogućuju disanje, a koje su blizu anusa, sposobne su i za kožno disanje.
Insectos
Kada govorimo o insektima, možemo reći da, iako je razmjena plina izdašna, to nije jedino sredstvo kojim morate pronaći sredstva za život. Većina insekti apsorbiraju potreban kiseonik i oslobađaju ugljen-dioksid kroz tkivo zvano kutikula, koje se nalazi u najudaljenijem dijelu epiderme beskičmenjaka.
Postoje neke porodice insekata kojima je ovo disanje potrebno za transport hemolimfe u svoje tijelo jer nemaju definiran respiratorni sistem. Hemolimfa je slična krvi koju imaju insekti.
Većina kopnenih insekata koristi sistem dušnika da izvrši ono što bi bio njihov proces disanja. Međutim, za vodene, poluvodene ili endoparazitske insekte obavljanje kožnog disanja je od najveće važnosti, jer oni ne mogu apsorbirati potrebni kiseonik kroz dušnik.
zaključak
Mnogo puta u sredinama za život možemo naći različite načine na koje različiti stanovnici navedenih sredstava moraju preživjeti. Od letenja ili hodanja, lova ili vegetarijanstva, do disanja plućima ili kroz kožu.
Postoje impresivne razlike širom svijeta koje možemo naći u raznim vrstama. U ovom slučaju govorimo o disanju, što je jedna od najvažnijih stvari koje trebamo živjeti, i naravno najnužnija.
Vidjevši kako postoje razne vrste koje su uspjele na ovaj ili onaj način ostati žive, govori nam da je evolucija moguća i da će možda u nekoj bliskoj budućnosti ljudska bića moći dobiti neke od ovih tajni ili steknu vještine koje nam omogućavaju veće preživljavanje. Još uvijek možemo puno naučiti od životinja i njihovih