11 nadrealističkih pjesama najreprezentativnijih pjesnika

Nadrealističke pjesme su one iz vremena kada pojavio se pokret nadrealizma, koja je nastala u Francuskoj zahvaljujući dadaizmu i pjesniku Andréu Bretonu.

Izraz "nadrealizam" prvi je skovao Guillaume Apollinarie 1917. godine, koji prema Francuzima, etimologija predstavlja "iznad ili iznad realizma"; što znači da je to nešto što nadilazi stvarnost, poput slike na kojoj je čovjek prikazan samo koristeći plodove. Međutim, središnja tema unosa su pjesme nadrealizma, pa ćemo spomenuti samo neke od njihovih najreprezentativnijih karakteristika prije nego što nastavimo s njihovim popisom.

Na polju književnosti, ovaj se pokret (kao i većina) smatrao revolucijom koja promijenio način upotrebe jezika i pružio tehnike za komponovanje djela to nije postojalo u davna vremena. Dakle, sve književne vrste (poezija, eseji, pozorišta, između ostalih) zaista imali koristi.

  • Autori nadrealizma su se odrekli metra, kako bi stihu dali ruski jezik.
  • Obrađeno je više ljudskih tema, kako u psihološkom, tako i u socijalnom pogledu.
  • Jezik se promijenio činjenicom da su autori mogli koristiti nove leksikone za nove teme kojima će se baviti; dok je retorika bila dopunjena tehnikama izražavanja.

Spisak najreprezentativnijih nadrealističkih pjesama

U vrijeme koje je obuhvaćalo početak 1920. vijeka, oko XNUMX. godine, veliki broj pjesnici nadrealizma sa zaista nevjerovatnim djelima. U početku nalazimo Andréa Bretona (preteču ove revolucije), ali iz tog razloga ne možemo prestati spominjati druge eksponente pokreta poput Paul Éluard, Benjamin Péret, Federico García Lorca, Louis Aragon, Octavio Paz, Guillaume Apollinaire, Philippe Soupault, Antonin Artaud, Olivero Girondo i Alejandra Pizarnik; iz kojeg ćemo izdvojiti neka od njegovih najistaknutijih djela.

"Ogledalo trenutka" - Paul Eluard

Otjerati dan

pokazati muškarcima slike odvojene od izgleda,

oduzima muškarcima mogućnost da ih omete,

tvrd je kao kamen,

bezoblični kamen,

kamen pokreta i vida,

i ima takav sjaj da sav oklop

i sve maske su falsificirane.

Šta je ruka uopšte uzela

dizajnira se da poprimi oblik ruke,

ono što je shvaćeno više ne postoji,

ptica je zbunjena sa vjetrom,

nebo sa svojom istinom,

čovjek sa svojom stvarnošću.

"Allo" - Benjamin Peret

Moj avion gori, moj dvorac preplavljen rajnskim vinom
moj geto crnih ljiljana moje kristalno uho
moj se kamen kotrljao niz liticu da smrvi seosku stražu
moj puž opala moj zračni komar
moja rajska ptica šiva moju crnu pjenastu kosu
moj ispucani grob moja kiša crvenih skakavaca
moj leteći otok moje tirkizno grožđe
moj ludi i oprezni sudar automobila moj divlji krevet
moj tučak bubnjića projicirao mi je u oko
moja lukovica tulipana u mozgu
moja gazela izgubljena u bioskopu na bulevarima
moje lijes sunca, moje vulkansko voće
smijeh moj skriveni ribnjak gdje se utapaju rastrojeni proroci
moja poplava ribe moj leptir smrče
moj plavi vodopad poput pozadinskog vala koji rađa proljeće
moj koraljni revolver čija me usta vuku poput usta odzvanjajućeg bunara
smrznuta poput ogledala u kojem iz svog pogleda zamišljaš let kolibrija
izgubljena u emisiji donjeg rublja u okviru mumije Volim te

«Moram nešto da kažem, kažem sebi» - Federico García lorca

Moram reći nešto što kažem sebi
Riječi koje se rastvaraju u ustima
Krila koja su odjednom stalci za kapute
Tamo gdje krik padne, ruka raste
Neko nam ubija ime prema knjizi
Ko je iskopao oči kipu?
Ko je stavio ovaj jezik oko
Plakanje?

Imam nešto da kažem, kažem sebi
I natečem se od ptica izvana
Usne koje padaju poput ogledala
Unutra se razdaljine susreću
Ovaj sjever ili ovaj jug je oko
Živim oko sebe

Ovde sam između prečki mesa
Na otvorenom
S nečim da kažem kažem sebi

Mystic Carlitos - Louis Aragon

Lift se uvijek spuštao sve dok nisam ostao bez daha

I ljestve su se uvijek penjale

Ova dama ne razumije šta se govori

Lažno je

Već sam sanjala da razgovaram s njim o ljubavi

Oh službenik

Tako komičan s brkovima i obrvama

Umjetno

Zaplakao sam kad sam ih povukao

To je čudno

Šta vidim? Taj plemeniti stranac

Gospode, nisam lagana žena

Uh, ružno

Srećom mi

Imamo kofere od svinjske kože

Otporan na budale

Je

Dvadeset dolara

A sadrži hiljadu

Uvijek isti sistem

Niti mjeriti

Niti logike

Loša tema

"Za kraj svega" - Octavio Paz

Daj mi, nevidljivi plamen, hladni mač,
vaš uporni bijes,
da sve završimo,
oh suhi svijet,
oh krvavi svijete,
da sve to okonča.

Opekotine, tmurne, opekline bez plamena,
dosadno i vatreno,
pepeo i živi kamen,
pustinja bez obala.

Gori na ogromnom nebu, kamenu i oblaku,
pod slijepom svjetlošću koja propada
među sterilnim stijenama.

Gori u samoći koja nas razotkriva,
zemlja zapaljenog kamena,
smrznutog i žednog korijenja.

Gori, skriveni bijes,
pepeo koji poludi,
gori nevidljivo, gori
dok nemoćno more rađa oblake,
valovi poput ogorčenja i kamenih pjena.
Među mojim deliričnim kostima gori;
gori unutar šupljeg zraka,
nevidljiva i čista pećnica;
gori kako gori vrijeme,
kako vrijeme prolazi između smrti,
vlastitim koracima i svojim dahom;
gori kao usamljenost koja te proždire,
gori u sebi, gori bez plamena,
samoća bez slike, žeđ bez usana.
Da sve završimo
oh suhi svijet,
da sve to okonča.

«Avion» - Guillaume Apollinaire

Šta ste učinili, Francuzi, s Ader-om u zraku?
Jedna riječ bila je njegova, sada ništa.

Namjestio je članove askeze,
na francuskom jeziku onda bez imena,
i tada Ader postaje pjesnik i naziva ih avionom.

O ljudi Parižana, vi, Marseille i Lyon;
svi vi francuske rijeke i planine,
stanovnici grada i ljudi sa sela ...
instrument za letenje naziva se avion.

Slatka riječ koja bi očarala Villona;
pjesnici koji dolaze to će staviti u svoje rime.

Ne, tvoja krila, Ader, nisu bila anonimna
kada je gramatičar došao da ih savlada,
kovati naučnu riječ bez ičega prozračnog
gdje je teška pauza i magarac koji ga prati (aeropl -anne)
čine dugu riječ, poput njemačke riječi.

Arielin šapat i glas bili su potrebni
da imenujemo instrument koji nas vodi u nebo.
Stenjanje vjetrića, ptica u svemiru,
a to je francuska riječ koja nam prolazi kroz usta.

Avion! Pustite avion u zrak
kliziti preko planina, prelaziti mora
i još više se izgubiti.

Neka traga za vječnom brazdom u eteru,
ali sačuvajmo to meko ime aviona,
zbog tog čarobnog nadimka njegovih pet vještih slova
imali su snage otvoriti pokretno nebo.

Šta ste učinili, Francuzi, s Ader-om u zraku?
Jedna riječ bila je njegova, sada ništa.

"Ususret noći" - Philippe Soupault

Kasno je

U sjeni i na vjetru

Plač se diže s noći

Ne čekam nikoga

Nikome

Ni za uspomenu

Sat je davno prošao

Ali taj vapaj koji nosi vjetar

I gurati naprijed

Dolazi sa mjesta koje je šire

Iznad sna

Ne čekam nikoga

Ali evo noći

Okrunjen vatrom

Iz očiju svih mrtvih

Tiho

I sve što je moralo nestati

Sve izgubljeno

Morate ga ponovo pronaći

Iznad sna

Prema večeri.

«Noć» - Antonin Artaud

Brojači cinka prolaze kroz kanalizaciju,
kiša se opet diže do mjeseca;
na aveniji prozor
otkriva golu ženu.

U kožama natečenih plahti
u kojem diše cijelu noć
pjesnik osjeća da je njegova kosa
rastu i množe se.

Tupo lice krovova
razmišljati o ispruženim tijelima.

Između tla i pločnika
život je duboka sitnica.

Pesniče, šta te brine
to nema nikakve veze sa mjesecom;
kiša je prohladna,
trbuh je u redu.

Gledajte kako se čaše pune
na tezgama na zemlji
život je prazan,
glava je daleko.

Negdje pjesnik razmišlja.

Ne treba nam mjesec
glava je velika,
svijet je prepun.

U svakoj sobi
svijet drhti,
život nešto rodi
koji se uspinje prema plafonima.

Špil karata lebdi u zraku
oko naočala;
vinski dim, stakleni dim
i večernje lule.

U kosom uglu stropova
svih soba koje drhte
morski isparenja se nakupljaju
loše izgrađenih snova.

Jer ovdje se život dovodi u pitanje
i trbuh misli;
boce sudaraju lobanje
zračnog sklopa.

Riječ izvire iz sna
poput cvijeta ili kao čaša
pun oblika i isparenja.

Staklo i trbuh se sudaraju:
život je jasan
na vitrificiranim lubanjama.

Vatreni areopag pjesnika
okuplja se oko zelenog kukuruza,
praznina se vrti.

Život prolazi kroz misli
dlakavog pjesnika.

«Urbani izgled» - Olivero Girondo

Je li došlo iz podzemlja?
Je li to sišlo s neba?
Bio sam među zvukovima
ozlijeđen,
teško ozlijeđen,
ipak,
tiho,
klekne pred večer,
prije neizbježnog,
prikačene vene
uplašiti se,
do asfalta,
sa svojim otpalim pramenovima,
svojim svetim očima,
svi, svi goli,
gotovo plava, tako bijela.
Govorili su o konju.
Mislim da je to bio anđeo.

«Pepeo» - Alejandra Pizarnik

Noć je išarala zvijezdama
gledajući me začuđeno
zrak izbija mržnju
uljepšao mu lice
uz muziku.

Uskoro idemo
Tajni san
predak mog osmijeha
svijet je napet
i postoji katanac, ali nema ključeva
i tu je strah, ali nema suza.

Šta ću sa sobom?
Jer ti dugujem ono što jesam
Ali nemam sutra
Jer ti ...
Noć pati.

Do sada su stigle nadrealne pjesme najpopularnijih autora pokreta, pa se nadamo da ste uživali u njima kao i mi u njihovom prikupljanju da vam ih pokažemo. Ako imate pitanja ili doprinosa, ne zaboravite koristiti polje za komentar ispod; Na isti način na koji vas pozivamo da podijelite ovaj unos na svojim društvenim mrežama, jer možda imate prijatelja koji voli nadrealističku poeziju, a još uvijek je ne znate.


2 komentara, ostavi svoj

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

  1.   Boris Gonzales Macedo rekao je

    Poezija nadrealizma zauvijek. U Peruu imamo avangardnu ​​poeziju poput Valllejoa i braće Peña Barrenechea, šta drugo! za svjetsko znanje.

  2.   Claudio Acuna rekao je

    Kako razgovarati o poeziji, a da krila ne lete?
    ... Bez plavog vjetra
    Udahnite svijeće duše.
    Poezija, herojski čin
    Gledanja u mračne ponore,
    U potrazi za svjetlošću.
    Čak i svjesno
    Biti mrtav
    u pozadini.

    TROVALUZ