"Ljudska rasa ima zaista efikasno oružje: smijeh" Mark Twain
Smijeh je društvena vokalizacija ljudskog bića, Karakterizira ga niz samoglasnika kao kratkih slogova, svaki oko 75 milisekundi, ponavljajući se u redovnim intervalima od oko 210 milisekundi.
Moćan je i dominantan dio našeg života, često se vjeruje da je jedinstven za ljude, ali Darwinovo istraživanje otkrilo je da čimpanze i drugi majmuni također izražavaju smijeh kad ih škakljaju ili tijekom njihovih igara. Za razliku od ljudskog smijeha, smijehu šimpanze nedostaju vokalne note, njegov smijeh zvuči kao testerisanje drva.
Smijeh ima društvenu funkciju, može biti znak dominacije / potčinjenosti ili prihvatanja / odbijanja, različito je i smijati se nekome nego smijati se s nekim. Smijeh je vrlo zdrav, jer nam pomaže da se opustimo i oslobodimo napetosti te oslobađa endorfine koji imaju opijatski učinak.
Neke od najčešćih ljudskih emocija mogu biti vrlo zarazne, jedna od njih plače, druga je smijeh, To su spontane emocije nad kojima imamo malo svjesne kontrole.
1962. godine u Tanzaniji se u školi dogodila epidemija smijeha koja je započela s 3 djevojčice, proširila se do te mjere da je internat morao biti zatvoren, jer su se napadi smijeha pretvorili u masovnu histeriju, a onda je epidemija pukla. Proširilo se i na druge škole i trebalo je oko dvije godine da potpuno nestane.
Dokaz koliko je smijeh zarazan je činjenica da se u humorističnim televizijskim emisijama u najsmješnijim trenucima koriste snimci smijeha u pozadini, jer to dokazano povećava reakciju gledatelja na smijeh. Također je viđeno da se ljudi više smiju u bioskopu kad se drugi ljudi smiju, nego ako isti film gledaju sami kod kuće.
Jedno od objašnjenja zaraze smijehom, prema istraživanju Finskog univerziteta Aalto i Turku PET Istraživačkog centra, objavljenom u Zborniku Nacionalne akademije nauka, jest da snažne emocije sinhroniziraju moždane aktivnosti različitih pojedinaca. Prema ovom istraživanju, promatranje emocionalnih izraza kod nekoga drugog, kao i osmijeha ili smijeha, izaziva sličan odgovor kod promatrača, ovo je temeljni element socijalnih interakcijaNa taj se način sinhroniziraju uobičajene emocije kod članova grupe.
Evolucijske teorije sugeriraju da je za naše pretke smijeh bio dobar način da pokažemo dobrotu ili prijateljstvo, takođe da pokažemo da nije bio namijenjen nanošenju štete drugoj osobi ili drugoj grupi ljudi, druga je funkcija bila namjera pripadanja. Trenutno smijeh i dalje ima mnoge od ovih funkcija, također pomaže u stvaranju veza među ljudima i promoviranju razgovora.
Studija istraživača sa Univerzitetskog koledža (UCL) i Imperial College u Londonu, objavljena u Journal of Neuroscience 2007. godine, pokazala je mogući mehanizam zaraznog smijeha, zaključio je da pozitivni zvukovi poput smijeha pokreću odgovor u području mozga slušatelja koji se aktivira osmijehom kako bi mišiće lica pripremio za smijeh.
Drugo objašnjenje zaraznog smijeha su zrcalni neuroni koji su zaduženi za aktiviranje i ponavljanje primljenih podražaja koji su ugodni, zahvaljujući njima osjećamo empatiju prema drugima,
Zanimljivo ... A kako radoznalo u Tanzaniji!