Znate li tko je Nezahualcoyotl? Možda to ime zvuči poznato ili možda ne, ali danas, kad pročitate njegove rečenice, ono što znamo je da ćete osjetiti da se nešto u vama zauvijek promijenilo. Bio je poznat kao Kralj pjesnika. Bio je čovjek koji je vladao (tlatoani) Texcocom, danas dijelom države Meksiko. Bio je arhitekt, ratnik i akademik tog vremena, a materinji jezik mu je bio Nahuatl. Rođen je u Texcocu. 1402. i umro 1472. ... zamislite koliko su važna bila njegova razmišljanja koja su trajala do danas. Bio je poznat i kao filozof kralj.
Bio je sin princeze Matlalcihuatzin, kćeri Huitzilíhuitla, kralja Asteka i drugog učitelja Tenochtitlana. i iz Ixtlilxóchitla, šesti majstor Chichimeca i majstor Texcoca. Po rođenju je dobio ime Acolmiztli ili Snažna Puma, ali tragične okolnosti koje je proživio u adolescenciji natjerale su ga da promijeni ime u Nezahualcóyotl ili Gladni kojot.
U dobi od 16 godina suočio se s invazijom Tepanec gdje su mu htjeli ubiti oca i cijelu obitelj kako bi ostali s prijestoljem. Otac Nezahualcoyotla radije je bježao dok nije naišao na podršku drugih plemena.
Nakon mnogih progona i smrti, želio je stvoriti vrijeme sjaja u Meksiku i okončati svu tiraniju koju su trpjeli desetljećima. Nakon tako intenzivnog života nije zato što je na kraju hvatao papirom i olovkom sjajne riječi koje su mu izlazile iz srca i uma.
Dalje ćemo vam ostaviti neke od njih, jer iako su prošle stotine godina, moguće je da se osjećate dobro čitajući ih, pa čak i da ih možete primijeniti u vlastitom životu ... to su fraze pune mudrosti. Neke su fraze uočljive da su one vremena ... ali to mu daje još više šarma!
Nezahualcoyotl fraze pune mudrosti koje nam i danas služe za bolji život
- Živite u miru, provedite život u miru!
- Neka vam se srce uspravi: ovdje nitko neće živjeti vječno.
- Kako bi moje srce trebalo postupiti? Dolazimo li živjeti uzalud, klijati na zemlji?
- Ptica hoda tamo, brblja i pjeva, dolazi vidjeti kuću Božju. Samo s našim cvijećem.
- Došao sam biti tužan, tugujem. Više niste ovdje, više niste u regiji u kojoj to nekako postoji. Ostavio si nas bez opskrbe na zemlji. Zbog ovoga se istrošim.
- Prekrasni fazan pjeva preko cvijeća, njegova se pjesma odvija u unutrašnjosti voda. Na njega odgovaraju razne crvene ptice. Lijepa crvena ptica lijepo pjeva.
- Posvuda ih gledam u lica, orlove i tigrove, iz iskustva znam žade, dragocjene narukvice.
- Hoće li doći još jednom, hoće li ponovno živjeti? Samo jednom propadnemo, samo jednom ovdje na zemlji.
- Čak i ako ste napravljeni od žada, čak i ako odete tamo, do mjesta mesnatog. Morat ćemo nestati. Nitko neće ostati.
- Posvuda se zaziva Bog, naš Gospodin, svugdje se i njega časti. Svoju slavu, svoju slavu traži na Zemlji. On je taj koji izmišlja stvari, on je taj koji izmišlja sebe.
- Što je od ovog života posuđeno, da ga u trenu moramo napustiti onako kako su ga ostavili drugi.
- Sve što je istina (ono što ima korijen), kažu da nije istina (što nema korijen).
- Bez nasilja ostaje i uspijeva usred svojih knjiga i slika, tu je grad Tenochtitlan.
- Da biste svoju djecu oslobodili ovih poroka i nesreća, natjerajte ih da se prepuštaju vrlinama i rade od djetinjstva.
- Kako živjeti pored ljudi? Djeluje li nepromišljeno, živi li onaj koji uzdržava i uzdiže ljude?
- Ako nikad nisam umro, ako nikada nisam nestao. Tamo gdje nema smrti, tamo gdje je ona osvajanje, mogu li ići tamo ...
- Kao da je napravljena od zlata, poput fine ogrlice, poput širokog perja quetzala, zato cijenim vašu istinsku pjesmu: s njom sam sretna.
- Cvijećem koje pišeš, darivatelj života. Sa šarenim pjesmama, sa sjenovitim pjesmama za one koji moraju živjeti na Zemlji.
- Uzmi sada svoj kakao, neka je već ispijen! Neka se ples odvija, započnite dijalog pjesama! Ovo nije naš dom, nećemo ovdje živjeti, svejedno ćete morati otići.
- S nestrpljenjem koje želim, čeznem za prijateljstvom, plemenitošću, zajednicom. Uz cvjetne pjesme koje živim.
- Unutar neba krivotvorite svoj dizajn. Odlučit ćete: je li vam dosta i ovdje skrivate svoju slavu i svoju slavu na zemlji? Što određujete?
- Da li da stojim na zemlji? Koja je moja sudbina? Potreban sam, moje srce pati, ti si mi samo prijatelj na zemlji, ovdje.
- Kako da idem? Neću li ostaviti ništa na zemlji? Kako bi moje srce trebalo postupiti? Dolazimo li živjeti uzalud, klijati na zemlji? Ostavimo barem cvijeće. Ostavimo barem pjesme.
- Jeste li istiniti, imate li korijen? Samo onaj koji dominira svim stvarima, davatelj života. U ovo zar ne? Nije li, kako se kaže? Da naša srca nemaju muke!
- Ja sam Nezahualcóyotl, pjevač sam, papagaj sam velike glave. Uzmi sada svoje cvijeće i svoj obožavatelj. Počni plesati s njima!
- Tamo gdje nekako postoji. Volio bih da mogu pratiti prinčeve, donijeti im naše cvijeće! Kad bih barem mogao svoje prekrasne pjesme Tezozomoctzina napraviti svojim! Tvoje ime nikada neće propasti.
- Kamo ćemo ići, gdje smrt ne postoji? Više, za ovo ću živjeti plačući? Neka vam se srce uspravi: ovdje nitko neće živjeti vječno.
- Dragocjena stvarnost kiši kišu, vaša sreća dolazi od vas, životinjo! Raskošno cvijeće, dragocjeno cvijeće, žudio sam za njima, imao sam uzaludnu mudrost ...
- Moje cvijeće neće prestati, moje pjesme neće prestati. Pjevam, odgajam ih, oni se šire, šire se. Čak i kad cvijeće izblijedi i požuti, nosit će se tamo, unutar kuće ptice sa zlatnim perjem.
- Proširite svoje suosjećanje, ja sam uz vas, vi ste Bog. Možda me želiš ubiti? Je li istina da se radujemo, da živimo na zemlji?
