To se zove "romantika”Kulturnom i umjetničkom pokretu koji je rođen u Europi krajem XNUMX. stoljeća, posebno u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Svrha im je bila dati prednost osjećajima, daleko iznad racionalizma i neoklasicizma; pa se u tom smislu smatra i "revolucijom".
U to su vrijeme postojala mnoga djela i umjetnički izrazi u različitim područjima kao što su književnost, glazba i slikarstvo. Međutim, u ovom postu želimo naglasiti djela glavnog autori romantizma stvarno nevjerojatna u romantična poezija, gdje su pjesnici pokušali odbaciti pravilo koje je nosio neoklasicizam, kako bi se usredotočili radije na marginalizirane čimbenike društvenih standarda.
Otkrijte ove nevjerojatne pjesme romantizma
Među najistaknutijim autorima imamo Lord Byron, William Blake, Georg Philipp Freiherr, Walt Whitman, Gustavo Adolfo Bécquer, Victor Hugo, Samuel Taylor Coleridge, John Keats, Percy Bysshe Shelley, William Wordsworth, Edgar Allan Poe, između ostalih. Svi oni povezani svojim romantičnim pjesmama, koje su za ljubitelje poezije tog žanra pravi bogovi.
1. Zapamti me
"Moja usamljena duša plače u tišini,
osim kad je moje srce
ujedinjeni s tvojima u nebeskom savezu
uzajamnog uzdaha i uzajamne ljubavi.
To je plamen moje duše poput aurore,
sjaji u grobnom ograđenom prostoru:
gotovo izumrli, nevidljivi, ali vječni ...
čak je ni smrt ne može umrljati.
Sjeti me se! ... Blizu moga groba
ne prođi, ne, bez da mi daš svoju molitvu;
za moju dušu neće biti većeg mučenja
nego znajući da ste zaboravili moju bol.
Čuj moj posljednji glas. To nije zločin
moli za one koji su bili. ja nikada
Nisam te tražio ništa: kad mi istekne rok, tražim od tebe
da si na mom grobu ronila suze."
Autor: Lord Bryan.
2. Annabel Lee
Bilo je to prije mnogo, puno godina
u kraljevstvu uz more,
živjela je djevojka koju možda poznaješ
imenom Annabel Lee;
a ova je gospođa živjela bez ikakve druge želje
nego da me voli i da me voli.
Ja sam bio dječak, a ona djevojčica
u onom kraljevstvu uz more;
Volimo se sa strašću većom od ljubavi,
Ja i moja Annabel Lee;
s takvom nježnošću da su krilati serafimi
plakali su ushićeni s visine.
Iz tog razloga, davno, davno,
u tom kraljevstvu uz more,
vjetar je puhao iz oblaka,
smrzavanje moje lijepe Annabel Lee;
mračni preci došli su iznenada,
i odvukli su je daleko od mene,
dok se ne zaključa u mračni grob,
u onom kraljevstvu uz more.
Anđeli, napola sretni na Nebu,
Zavidjeli su nam, Njoj, meni.
Da, to je bio razlog (kao što muškarci znaju,
u tom kraljevstvu uz more),
da je vjetar puhao iz noćnih oblaka,
smrznuvši i ubivši moju Annabel Lee.
Ali naša je ljubav bila jača, intenzivnija
nego kod svih naših predaka,
veća od one svih mudraca.
I nijedan anđeo u njegovom nebeskom svodu,
nema vraga ispod oceana,
nikad ne može odvojiti moju dušu
moje lijepe Annabel Lee.
Pa mjesec nikad ne sja, a da mi ne donese san
mog lijepog suputnika.
A zvijezde nikada ne izlaze bez prizivanja
njezine blistave oči.
Čak i danas, kada plima pleše noću,
Legnem pored voljenog, voljenog;
u moj život i moju voljenu,
u njegovom grobu uz valove,
u njegovom grobu uz bučno more.
Autor: Edgar Allan Poe.
3. O boli drugog
Mogu li gledati nečiju bol
a da s njim ne osjetim tugu?
Mogu li razmišljati o nečijem žaljenju
a da to ne pokušate ublažiti?
Mogu li gledati prolivenu suzu
bez podjele boli?
Može li otac vidjeti svog sina kako plače
bez podvrgavanja tuzi?
Može li majka ravnodušno slušati
jadikovka djeteta, strah od dojenčeta?
Glupan! Nemoguće!
To nikada, nikada neće biti moguće.
Može li onaj koji se svemu smiješi
čuti jauk ptice?
Slušajte svoju potrebitu i žalosnu djecu?
Čujete plač djece koja pate?
Bez sjedenja uz gnijezdo
posipajući sažaljenje njenih grudi?
Bez sjedenja kraj kolijevke
lijevajući suze djetetovim suzama?
I ne provoditi dan i noć
sušenje naših suza?
Ma ne, to nikad neće biti moguće.
To nikada, nikada neće biti moguće.
Zadržava svoju radost svima nama;
postaje mlad;
postaje suosjećajan čovjek.
I njega boli.
Mislite da niste sposobni uzdahnuti,
a da vaš proizvođač ne bude uz vas;
Misli da ne možeš plakati suzu
a da vaš tvorac ne plače.
Ah, to nam pruža radost
koja uništava naše tuge.
Sve dok se naša bol ne isprazni
zajedno s nama oplakivat će.
Autor: William Blake.
4. Giaour
Ali prvo, na zemlji, kao poslani vampir,
vaš će leš iz groba biti prognan;
tada ćete, livid, lutati kroz ono što je bio vaš dom,
i krv svoju morate iščupati;
tamo, vaše kćeri, sestre i žene,
U ponoć će se izvor života presahnuti;
Iako se gadite tog domjenka, morate, nužno,
njegujte svoje živo tijelo koje hoda,
vaše žrtve, prije isteka,
vidjet će svoga gospodara u vragu;
proklinjem vas, psujem sebe,
tvoji uvenuli cvjetovi su na stabljici.
Ali onaj koji za vaš zločin mora pasti,
najmlađi, među svima, najvoljeniji,
nazvavši te ocem, on će te blagosloviti:
Ova će riječ vaše srce progutati u plamenu!
Ali morate završiti svoj posao i promatrati
zadnja boja na njenim obrazima;
iz njegovih očiju posljednja iskra,
i njegov staklasti pogled morate vidjeti
smrznuti se na beživotnom plavetnilu;
nečistim rukama poništit ćete kasnije
pletenice njezine zlatne kose,
koje ste vi mazili
i s raščupanim obećanjima nježne ljubavi;
Ali sada ga odnesi,
spomenik tvojoj agoniji!
Uz vašu najbolju krv oni će šiknuti
škrgutanje zubima i usamljene usne;
tada ćeš do svog tmurnog groba hodati;
krenite, i s delirijima demona i duhova,
sve dok ne pobjegnu od šokiranog užasa
bauk gnusniji od njih.
Autor: Lorde Byron.
5. Prije tebe ću umrijeti
Prije tebe ću umrijeti: skriven
već u crijevima
željezo koje nosim kojim ti je otvorio ruku
široka smrtna rana.
Prije tebe ću umrijeti: i moj duh,
u svom žilavom pothvatu
sjedit će pred vratima smrti,
da zovete da pričekate.
Sa satima danima, s danima
godine će letjeti,
a do tih vrata pokucati ćeš na kraju.
Tko prestaje zvati?
Tako da vaša krivnja i vaši ostaci ostanu
zemlja će čuvati,
pranje te u valovima smrti
kao u drugom Jordanu.
Tamo gdje žamor života
drhtanje da umre ide,
poput vala koji dolazi na plažu
šutjeti da istekne.
Tamo gdje se grobnica zatvara
otvoriti vječnost,
sve ono što smo nas dvije šutjele
moramo razgovarati o tome.
Autor: Gustavo Adolfo Becquer.
6. Nemirna ljubav
Kroz kišu, kroz snijeg,
Kroz oluju idem!
Među blistavim špiljama,
Na maglovitim valovima idem,
Uvijek naprijed, uvijek!
Poletio je mir, počinak.
Brzo kroz tugu
Želim da me zaklaju
To je sva jednostavnost
Održana u životu
Budi ovisnost o čežnji,
Tamo gdje srce osjeća srce,
Izgleda da oboje izgaraju
Čini se da oboje osjećaju.
Kako ću letjeti?
Uzalud su bila sva sučeljavanja!
Svijetla kruna života,
Turbulentno blaženstvo,
Ljubavi, ti si ovo!
Autor: Goethea.
7. Prošlost
Hoćeš li zaboraviti sretne sate koje smo zakopali
U slatkim spavaćim sobama ljubavi,
Gužve preko njihovih hladnih leševa
Prolazni odjeci lista i cvijeta?
Cvijeće gdje je padala radost,
I odlazi tamo gdje nada još uvijek obitava.
Hoćeš li zaboraviti mrtve, prošlost?
Oni još nisu duhovi koji se mogu osvetiti;
Sjećanja koja čine srce njihovim grobom,
Lamenti koji klize po mraku,
Šapćući užasnim glasovima
Da se sreća koja se osjeća pretvori u bol.
Autor: Percy Bysshe Shelle.
Nadamo se da će ovi pjesme romantizma bili po vašem ukusu, jer su za nas bili stvarno nevjerojatni. Ako želite doprinijeti bilo kojoj drugoj pjesmi, to možete učiniti putem komentara; Iako vas također pozivamo da to podijelite na svojim društvenim mrežama kako bi se vaši prijatelji ljubitelji poezije mogli malo prosvijetliti.
Mjesec koji propustim vraća mi se sa još jednim svjetlom koje osvjetljava moj hod vremenom ljubavi i vjerovanja u tebe kao život sam, ne odvajaj me od zemlje da potonem u ponor, nešto što bi ti osjetio i što bih podijelio zato što je moja zajednica s vama poput veze koju nitko ne može razdvojiti ni u oluji mora ni u oluji u planini, nadam se da ćemo vas uskoro vidjeti očima zaljubljenog djeteta i dati vam svoje srce u udaljenost i želim vas pratiti iz dana u dan sa svjetlošću koju jednog dana ne želim izbrisati.
Mjesec koji propustim vraća mi se sa još jednim svjetlom koje osvjetljava moj hod vremenom ljubavi i vjerovanja u tebe kao život sam, ne odvajaj me od zemlje da potonem u ponor, nešto što bi ti osjetio i što bih podijelio zato što je moja zajednica s vama poput veze koju nitko ne može razdvojiti ni u oluji mora ni u oluji u planini, nadam se da ćemo vas uskoro vidjeti očima zaljubljenog djeteta i dati vam svoje srce u udaljenost i želim vas pratiti iz dana u dan sa svjetlošću koju jednog dana ne želim izbrisati.