Istina je da svi volimo imati svoje stvari. Ne morate biti genij ili psiholog da biste znali za privrženost koju su ljudi sposobni osjetiti prema svojim materijalnim dobrima.
Vrlo je često da se to dogodi, pogotovo ako smo naporno radili da bismo ih postigli ili ako osjećamo neku vrstu lične vezanosti za to nešto, jer nam je to ostavio netko do koga nam je stalo ili koji ima puno sentimentalne vrijednosti za nas. Međutim, ponekad smo previše uzbuđeni ili vezani za materijalne stvari, i naš način postojanja ne dopušta nam da ih dijelimo sa ostalim. To možda nije slučaj samo kada govorimo o materijalnim dobrima. Sebičnost se može pojaviti u mnogim aspektima našeg svakodnevnog života.
Kad smo djeca, uglavnom se ponašamo sebično. To nije zato što su djeca po prirodi sebična daleko od toga, već su više vezana za primarni instinkt da sačuvaju stvari za koje smatraju da im pripadaju.
Ako uzmemo malo vremena, možemo im pomoći da budu više dani i altruistični ljudi, međutim, postoje trenuci kada dijete evoluira i postaje sebična osoba na više načina. U ovom postu ćemo znati sebičnost i njenu tamniju stranu. Plus nekoliko načina kako se nositi s tim i liječiti ako je potrebno.
Prvo, definirajmo sebičnost
Definicija ovog pojma nam to govori sebičnost je neizmjerna i visceralna ljubav koju pojedinac može osjetiti samo prema sebi, uzrokujući na taj način da subjekt osjeća nezdravo zanimanje za sebe i za stvari koje se okreću oko njega, potpuno gubeći interes za ostale koji se nalaze u njegovom okruženju.
To može biti nešto neznatno, poput načina da me zanima da se, iako to može smetati bićima oko njega, istovremeno može tolerirati kao dio ponašanja; ili može biti poput neke vrste bolesti koja čini subjekta potpuno nesposobnim da razmišlja o nečem drugom, a ne o sebi. Ovo je uvod u istinsku mentalnu bolest i sociopatsko ponašanje.
Ovaj koncept dolazi od riječi ego, koja u onome što se odnosi na psihologiju i antropologiju dolazi od koncepta koji osoba ima o sebi u trenutku prepoznavanja "ja". Ego je poznat kao onaj koji posreduje između stvarnosti i fizičkog svijeta i razumije impulse subjekta i njegovih ideala.
Na taj bismo način mogli reći da je sebičnost potpuno suprotan koncept altruizma, koji se prije svega sastoji u žrtvovanju vlastite dobrobiti (ili barem umanjivanju), kako bi se usredotočio i postigao dobrobit drugih. Naime, tražite dobro drugih umjesto da tražite vlastitu pogodnost.
Sebičnost može imati nekoliko vrsta
Iako je ova riječ poznata na isti način, možemo je povezati s nekim podtipovima onoga što egoizam predstavlja. Najčešća su tri koja se koriste u djelomično različitim kontekstima, iako i sama predstavljaju isto: psihološka sebičnost, etička sebičnost i racionalna sebičnost.
Psihološka sebičnost
Ovo je stvarno teorija koja nam to govori ljudsko biće samo izvršava radnje koje čini sa svrhom koja mu je korisna. Ova teorija drži da se ljudska priroda pokreće isključivo iz koristoljubivih razloga, te da će čak i ako činite dobra djela, na kraju biti bez potrebe da dobiju nešto zauzvrat ili što odjekuje u vlastitu korist. Ova teorija drži da niko ništa ne radi iz altruističkih razloga.
Etička sebičnost
Poznat i kao moralna sebičnost Teorija ili vrsta sebičnosti govori nam da su ljudi uvijek sposobni izvesti altruističnu akciju, ali da će to učiniti na ljubazniji način ili s većim entuzijazmom ako znaju da će to utjecati na kasniju korist za njih.
U ovom slučaju govorimo o moralu ili etici jer ispitanik zna da je pomaganje moralno ispravno i da su radnje koje poduzimaju dobre, stoga imaju mogućnost pomoći. Međutim, učinit će to s puno više, recimo, radosti ako zna da će korist biti nizvodna za njega s tim. Razlikuje se od psihološkog egoizma jer je nešto svojstveno čovjeku, dok nam moral daje mogućnosti.
Racionalna sebičnost
Kada govorimo o racionalnom egoizmu, pozivamo se na filozofsku teoriju koja nam govori da u stvarnosti, egoizam ljudskog bića povezan je više od svega s upotrebom razuma. Um i razum su ti koji nam govore da bismo trebali tražiti vlastiti interes za stvari i provodimo vrijeme vagajući kako određena situacija može na kraju imati koristi. Iako govorimo o praktično istoj temi, ovo se također razlikuje od prethodnih primjera jer iako psihološko se temelji na našoj suštini, a moral se temelji na našoj etici kao ljudi; racionalno se fokusira na koncept da nas razum i misao čine sebičnim po prirodi.
Na kraju, možemo pomisliti da je biti sebičan sto posto negativan stav., jer predstavlja nemogućnost osobe da stupi u kontakt s osjećajima i potrebama druge osobe, izbjegavajući tako altruizam; ili to možemo shvatiti kao način na koji se traži lični interes kako bi se poštovao.
Napokon, na kraju dana, u većoj ili manjoj mjeri, svi težimo ispuniti svoje interese i dobiti dobre poslove, dobre stvari i dobre živote, čak i ako moramo povesti druge, jedan je od najprimitivnijih instinkti za preživljavanjem. Bez obzira kako to gledate, na kraju dana to je ponašanje koje nije baš najbolje živjeti u skladu s društvenim normama.
Sebičnost: posao koji najviše plaća
Kada govorimo o društvu zasnovanom na ovom pitanju, moramo shvatiti da društvene norme nastoje pretvoriti ljude u altruistična bića koja rade za njih podići prosperitet i životni standard socijalne grupe. Za to postoje pravila, zadaci i zabrane koje se moraju slijediti kako bi se postigao taj cilj.
Znamo ovo ponašanje, jer ga svi živimo. Započinje odgajanjem od strane naših roditelja, a do svoje sredine postiže rađanjem naše djece; Govori nam da moramo raditi na odgoju svoje djece, živjeti svoj život, a zatim se brinuti o svojim starijim roditeljima.
Koncept socijalne sebičnosti u ovom dijelu nastaje kada namjerno preskočite jedan od faktora koji se predstavljaju kako biste sami tražili autentičnu sreću i ostavili po strani svoje odgovornosti.
Društvo očekuje od nas da učinimo nešto, a postoji ideja da je nečinjenje onoga što se očekuje od nas način da pokažemo da smo sebični. Kad djetinjstvo završi, prolazimo da budemo sluge naših roditelja, oni koji započnu, prikrivenim i nikad izravnim putem, uzvratiti one usluge koje su nam učinili, na nezainteresiran način, a nakon što se odlučimo sami snaći, postajemo sebični ljudi.
Zauzvrat, kad odrastemo i odgajimo vlastitu djecu, činit ćemo isto s njima, nadajući se da će nas oni čuvati kad mi to više ne budemo mogli. Ovdje također ulazi u vlastitu i svojstvenu sebičnost čovjeka, jer iako proglašavamo da ne tražimo osobni interes, ipak ćemo računati na svoju djecu koja će nam pomoći u slučaju potrebe.
Treba napomenuti da u tim slučajevima koncept sebičnosti nije u potpunosti dat, već vrsta prisilnog altruizma. Kako god, Kaže se da je sebičnost najbolje plaćen posaoili zato što ćete, ako to uspijete iskoristiti na racionalan način, vodeći računa o svojim interesima, ali istovremeno radeći u "ime" drugih, moći dobiti dobre pozicije ili unapređenja na osnovu slike koju imate stvorili za sebe.
Jasan primjer može se dati bogatim ljudima iz prošlosti, ali i našeg doba. Ti ljudi, da bi ih se moglo smatrati altruistima, pokrenuli su dobrotvorne organizacije i donirali novac dobrotvornim organizacijama da bi pridobili naklonost ljudi. Danas bogati ljudi doniraju a dio vašeg novca mnogim dobrotvornim organizacijama jer na taj način smanjuju ili ne plaćaju porez. Čine to zbog svojih interesa, ali u isto vrijeme to je i dalje „altruistična“ aktivnost koja im omogućava da zadrže novac koji bi im inače išao u obliku poreza.
Sedam tragova koje nam ostavljaju sebična bića
Kada ste sebična osoba, i ne samo ona koja djeluje kroz ljudske instinkte, već ste zaista zainteresirana osoba, do te mjere da ste gotovo patološka ili sociopatska, postoje određene karakteristike koje će utjecati na vaš način postojanja, a to će biti lako primijećen:
1: Ne pokazuju svoje ranjivosti i slabosti
Ljudi koji su patološki sebični potpuno su nesposobni pokazati svoje slabosti. Za njih bi jednostavna činjenica da ih priznaju morala priznati da nisu toliko savršeni kao što očekuju da drugi misle, pa stoga neće priznati ako griješe ili se nečega boje.
2: Ne slušaju one koji se ne slažu sa njihovim mišljenjima
Sebični ljudi su beskompromisni kad osoba ima gledište koje je djelomično ili u potpunosti suprotno njegovom. Naći će način da se predomisle i prekinut će vas, ignorirati ili vikati čak i ako ta osoba pokuša zadržati svoje stajalište.
3: Smatraju da zaslužuju sve
Ti ljudi zaista smatraju da je sve na svijetu jedinstveno i isključivo za njih. I imat će problema ako nešto ne prime ili ako ih netko drugi dobije umjesto njih. Oni će čak imati i ljutnju na osobu koja je primila one za koje su smatrali da bi trebali biti njihovi.
4: Ne prihvaćaju konstruktivnu kritiku
Sebični ljudi misle da je sve što rade u redu, i ako se ne slažete s njima, to je zato što pokušavate omalovažiti njihovo razmišljanje kako biste dobili unapređenje ili korist jer ta osoba prestaje raditi ono što radi. U njihovim očima, onaj ko ih kritizira, malo je više od zavisti koja želi svoje zlo.
5: Povećajte svoja dostignuća
Nije važno koliko su maleni ono što su uradili ili kolika je aktivnost koju su zapravo sproveli. Naći će način da natjeraju druge da vide da su učinili mnogo više nego što su stvarno učinili, tako da drugi mogu vidjeti svoju unutrašnju sigurnost i vidjeti ih kao važne ljude.
6: Oni kritiziraju ljude s leđa
Oni koji imaju sebične osobnosti, uglavnom će tražiti način da nateraju druge da uvide da su manje nego što su pred drugima. U grupi će pronaći način da učini da drugi vide da su drugi manje, ali s jedinom svrhom da, na kraju dana, budu jedina vrla osoba u tom mjestu.
7: Nikad ne rizikuju
Panični su i prestrašeni da riskiraju život jer si ne mogu priuštiti neuspjeh. Međutim, onog trenutka kad vide da druga osoba zakaže, oni će prvi podići prst da sude oštro i reći "Oduvijek sam znao da će se ovo završiti."